Kako nebiste morali lutati po bespućima internetskih prostranstava, složismo vam popis utrka ovdje na jednom mjestu, da si znate planirati sezonu, treninge i druženja, jelte... Uz ovaj raspored, naravno, sve vijesti o utrkama i eventima stavit ćemo na KK naslovnicu
Za sve one frikove(znamo da ste tamo negdje) koji vole čitati već prožvakane stvari, kreirali smo arhivu u koju ćemo trpati sve ono što više ne stane na HomePage....You know the drill...click it!
by Hrvoje Odak & Vanja Žeželić
Neovisno kontempliranje o životu i ljudima, o ljubavima i mržnjama, o motorima i biciklima… Nisam dugo ništa pisao, Bosanac mi svaki dan sjedi za vratom sa spikom: ”ajde Odače, daj neku kolumnu“. Pa sam eto, na radost svojih mnogih obožavatelja, odlučio napisat koju noticu.
Star sam čovjek. And that's a fact. Kako drugačije objasniti seriju anforčunet iventova koji su me zadesili u posljednjih nekoliko mjeseci? Prvo i osnovno, prodao sam Demo 9 i kupio (crveni se u licu, gleda u stranu, pogledom traži odobravanje ali ne nalazi ga) jebeni skuter. Jebeni skuter, čovječe!!! Sjećam se prije koju godinicu na dropike forumu onaj neki tip je prodavao Elana Able 1 (ili neki drugi broj, ne znam više) ne bi li si kupio skuter, jel mu se ”ne da više vozit taj DH“. Ruku na srce, nisam ga nikad ni vidio na brdu i mislim da je tip bio potpuni fejker, ali njegova je izjava naišla na svekoliko gađenje bajkerske javnosti. Mislim da je istom tipu frajer dao da pričuva ruksak pun banana i ladno se odvozio njegovom Elanu tijekom ”probne vožnje“. Jebena fora :)
I eto mene, nekoliko godina poslije, prodajem svoj Specialized Demo 9 za presmješne novce i kupujem Beverly 200. Stvorio sam si ja jebeno opravdanje u glavici svojoj preizrasloj, ne bojte se. Beverly je sjeo za ful malo para i sad više ne moram svako jutro sjetno gledat tu ekipicu na skuterima kako migolji između auta dok ja pokušavam naći radio stanicu bez reklama i pizdim jer kasnim na prvi sastanak ujutro. E sad sam i ja onaj pravi, metro manager kakvog u odijelcu viđate u gradu na fancy skuteru. /spit
Fuuuuuuuj
Prava je istina da sam se prestao voziti na biciklu. Pod ”vožnjom na biciklu“ jedino smatram šumu, jumpove, blato i korijene, ove street pizdarije su bile i ostale za pedere. Lol. Zadnji puta kada smo išli na Sljeme i spuštali se na zagorsku stranu prema Vladinoj vikendici u Stubakima sam shvatio kako se više ne znam vozit. Jednostavno me toliko opterećuje strah da ponovno ne slomim tu ključnu kost da se ne mogu opustiti - ergo - ne mogu ni uživati u vožnji. I šta će mi onda takav bicikl doma osim da me podsjeća na neka lijepa vremena i da mi ga stari tu i tamo trkne s Passatom?
Na dan kada sam prodao Demo nekom dečku iz Istre (majku ti, koji je deal dobio, nije ni svjestan toga…) čuo sam se s Mikijem iz Pule, legendom hrvatskog biciklizma i legendom generalno. I sve mi je lijepo stavio na svoje mjesto u par rečenica: ”Slušaj stari, radimo sad neku novu stazu, bit će ludo, moraš doć to vidjet. A to što si prodao bajk, to ti je dobro, sad kupi neko sranje s malo hoda i dođi vamo. Onda ćemo lijepo prije utrke ti, Mario (a.k.a. Stonerider) i ja testirat stazu i na finalu lijepo sjedit u hladu, pit pivu i gledat klince kako rasturaju.“ Reko, može.
Alert, alert!!!
Kada sam već lagano prebolio odlazak svog dragog Demota, dogodila mi se žešća pizdarija. Ležim ja u krevetcu jednu večer i srce mi počne brutalno preskakati. Pa se isto dogodi i sljedeću noć, pa opet noć iza toga. Reko, niš, idem ja to malo pregledati kod doktorića nekih. I dođem ja na ekg, pa mi stave onaj holter s kojim sam izgledao kao neuspjeli Robocop, pa sam onda i trčao po trakici priključen na elektrode itd. Sve u svemu, srce mi baš ne funkcionira najbolje, preko 2400 preskakanja dnevno (normalno je do 200), uz potpune zastoje duže od 5 sekundi. Reko, krasno, stvarno si starac. I pitam ja doktora: ”pa mislim, kako je to moguće? Relativno sam mlad, bavim se sportom, ovo ono…“. Kaže on meni: ”Slušaj, sve ti je to stres, alkohol i cigarete. Nekom dođe prije na naplatu, nekom kasnije… tebi je došlo prije“. Super.
Gotovo 3 tjedna sam bio na bolovanju, pio sam (i pijem) neke tablete koje usporavaju puls i od kojih mi se generalno spava 24/7, cijeli sam neki za k…c. Sportom se nisam bavio mjesecima i to mi najteže pada od svega. Ali da ne ispadnem pravi grumpy old man, da vam kažem pokoju i o onim lijepim stvarima u životu.
Već sam jednom pisao o vikendu iz snova u Zagorju, na Zedovoj viksi. E, pa sad je naša Call of Duty 4 priča dobila novi epilog. Ludi Zets i njegov prijatelj Alan zakupili su server, stavili igru gore i sad imamo svoj private dedicated server koji je online 24 sata i na kujem se puca sve u 16. Epske bitke, epski ratovi, epska psovanja, sve u svemu rojalna epska pizdarija. Čuo sam da su Japanci izmislili tablete protiv ovisnosti o igrama. Mislim da ću uskoro morati naručiti pokoji paketić i podijeliti prvo sebi, a onda svojim oboljelim prijateljima. Raspadaju se veze, zanemaruje se priroda i društvo, ne spava se, ali se pucaaaaaaaa. Nedavno sam sanjao da Kile i ja oslobađamo neki grad od nekih Srba, or something. I da kad ih ubijemo, da se respawnaju opet i da ih moramo ponovno ubijat…
Mislim da su Call of Duty i LOTR zapravo najzaslužniji za mjesečni zastoj novih vijesti i sadržaja na KK-u. Naime, Zed i ja religiozno čistimo M4, G3, postavljamo Claymore i bacamo bombe, dok Vlado (Ghostalitious) štanca krznene kapute negdje u Hobitonu. Naravno, ima i onih ubergeek manijaka koji su i u jednom i u drugom ”unutra“ i to onak, poprilično. U biti serem. Ima jedan - Mario Dobrić Stonerider. Naživcirao me puno puta u životu nedostatkom glazbenog ukusa, opservacijama o ženama i životu općenito, stavovima koji su manje-više uvijek oprečni stavovima većine, ali to kako me zna naživcirat u toj igri… to je nešto strašno. Nabijem te Dobriću. I Incubus je najbolji band na svijetu. LOL.
Iako nismo baš Incubus, s bendom stvari lijepo napreduju. U životu sam promijenio 100-njak hobija, probao sve i svašta, pronalazio se i odnalazio u mnogim stvarima, krajevima, ljudima i pojavama, ali sviranje u bendu nikada mi nije i vjerojatno nikada ni neće dosaditi. Vjerojatno na to utječe činjenica da za bend treba ipak nekakav konkretan rad, vrijeme i trud. Pa kada se onda to sve lijepo posloži, na trenutke znamo zazvučat fakat ko da znamo svirat. A tko to nije probao, ne može ni otprilike zamisliti kako je to lijepo. Ovom prilikom još jednom zahvaljujem svom Dabru što me upoznala sa Sebom, koji je prelud basista i još luđi momak, a k tome voli i Magic zaigrat što ga čini gotovo pa kompletnom osobom . Bit će uskoro valjda neki koncertić, očekujem tonu ekipe u KK majicama.
Turn of the tide (ovaj dio teksta pišem skoro mjesec dana nakon ovog što ste upravo pročitali)
Eto, šta ti je mjesec dana. Za početak, Beverly trenutno nije u voznom stanju. Moj mali braco pokušao je u maniri filmskog kaskadera proći ispod Range Rovera, ali kaciga ga je zaustavila na braniku istog. Burazu je puknuo mišić u ramenu, zaradio je potres mozga, istegnuća i nagnječenja razna, ali sve u svemu dobro je kako je moglo biti. Beverly je malo izrazbijan, pukla mu je vilica i stoji u garaži dok ne dobijem ponudu od osiguranja za popravak.
Pa sam si odlučio kupiti novi bike :D
Otišli smo Zedo i ja do Buhina jedan dan, taman stigli friški NS-ovi. Zed je uzeo Holya, ja Metroplisa. Neću ovdje sada pisati o tim bajkovima, dobit ćete detaljne recenzije soon enough. Samo ću reć da je bicikl prekrasan i da mi se sad totalno najednom vozi taj pederski street. A čujem i da su Breganja warriors složili neki lijepi dirtić pa ćemo i to morat ić probat. Uglavnom, kad vidite najljepši bicikl u gradu i nekog tko je vidno prevelik za isti - trubite, taj sam.
Zedu je sjeo ko' budali šamar
Ok, ovo je najljepši bicikl koji sam ikad posjedovao
U ovih mjesec dana dogodile su se i dvije DH utrke, Maribor i Bjelolasica, opet je najbrži od svih bio naš dragi Jankkec kojem smo konačno uspjeli nabaviti neki biciklin lepi. Perp je složen prekrasno, hvala Kikiju Keidlu što vjeruje u našeg Zagorca . Ja osobno nisam mogao ići niti na jednu od navedenih utrkica (ne da vozim, nego da gledam naravski) jer mi se ženio jedan od najdražih prijatelja, dragi Gnomić.
Za momačku nam je Bosanac dragi ustupio svoju vikendicu u Stubakima, istu onu koja je već bila poprištem raznih napijanja i muških okupljanja. Nas par je opet u Stubake došlo bikeovima, preko Sljemena. Za tu priliku u Protei sam uzeo Marin Quakea i moram priznat da sam apsolutno oduševljen tim biciklom. Predobro radi, osjećao sam se ko da ga vozim cijeli život, sve mi je išlo za rukom, predobro. Čak i kada smo se nakon 24 sata odvratnog napijanja (momačke su stvarno dno dna muških druženja ili vrh vrhova, kak se zeme) vraćali prema doma, odlučio sam se s vrha ”devetkom“ spustiti u Mikuliće, pa do doma. Nigdje nikog, sam ko duh, prekrasno vrijeme i ganjanje do doma. Osjetio sam kako mi se bicikl lagano vraća u sistem. Majke mi, fizički sam to osjetio (jel to samo meni ili je ovo onak užasno gay rečenica).
Gnomova svadba bila je jedna od onih koja ne može propasti ma šta se dogodilo. Jednostavno, previše ljudi koji se poznaju previše vremena s previše cuge formula je za tulum pa makar i dok tamburice sviraju. Još jednom, draga moja Gnomovska obitelji, od srca vam želim sve najbolje i puno malih Gnomića.
Imao bih ja puno toga za reći što mi se izdogađalo u zadnje vrijeme, posebice o nekim ljudima koji su me razočarali, ali i o nekima koji su me oduševili. Pričao bi vam sada o ljubavima svojim i ljubavnim mižerijama, ali ušao sam već debelo u četvrtu stranu teksta i postajem dosadan. Uz to, jedan legendarni kolumnist koji je već spomenut u ovom tekstiću uvijek je pisao bez cenzura i zbog toga je bio omiljen u društvu, ali ne baš omiljen u intimi svog doma. E pa ja sam odlučio da me briga za vas i što mislite o mom pisanju, važniji mi je mir u kući.
Hugz n Kissez
Odo
I da malo pošećerimo na kraju:
Ako vidite ovoga čovjeka - bježite u suprotnome smjeru koliko vas noge nose i stanite tek kada čujete da ljudi oko vas pričaju strani jezik. (Photo by Kile - Jedini čovjek koji se uspio približiti pijanom Sotonarideru i ostati relativno netaknut - za razliku od nekih)
odo nemrem vjerovat da me nisi spomenuo ni u Codu ni u lotroju...
a toliko se trudim da ti zapiknem nozic u ledjima, mislio znat ce covjek cijenit, a ono nista :P lepa kolumnica, nadam se da ce bit jos mnogo spustica niz sljeme prema vikendici pa cod partyji uz pljeske, joj milina :)
super mi je to čitati,,svOjevRsni dnevnički zapisi..šteta što si sav tako zaposLen,ozbiLjan i zajeban posLovni čovjek pa ne stigneš više.....i šteta što dObrić ne piše koLumne za kej kej,.onakve svoje pRave mizantropske..pothjhitno mi faLi nova doza njegovih kaloričnih pizdarija,,pa u nedostatku boLjeg čitam stare sa dRopbajka..
jebote..ja bi pisaLa koLumne za kej kej..jeL smijem?aj pLiz!
Kiki is GODLIKE
Naravno da je Mali pobijedio...zar ste sumnjali? Heheh...eto ga, skupio si je jos malo iskustva i jos lovice
Lima, kad idemo na moreno 
KKCrew.com treba suradnike!
Znači ako znate išta o izradi web stranica, baza podataka, ili jednostavno imate šta pametno za reći tj. napisati javite se na mailove koje imate u rubrici "Kontakt".
(dobre žemske mlađe od 30 izričito na moj mail :) )
Zed