Krenuli smo za Osijek u petak uz obilatu porciju Justicea u Berinom ultrasportskom automobilu. Autoputem smo nekoliko puta naišli na aute s opakim DH bajkovima na nosačima, ekipa se u velikom broju upućivala u Pakrac na državno prvenstvo. Par pivi, cigana na benzinskoj i sendviča Zedove mame kasnije i eto nas u Osijeku.




Iako je kontest u MTB-u već završio došli smo taman na vrijeme da vidimo kako naš najdraži Kiki prima 5.000 kn u džep poradi osvojenog prvog mjesta. Bravo Kikicaaaa! Naravno, bio je to signal za žešće pijanstvo. Nakon što smo kod Vide ostavili stvari krenuli smo prema Tvrđi na koncert Debelog precjednika i još kojekakvih bendova. Odličan dodatak noćnom Pannonianu ove godine bio je i drugi floor na kojem je uredno pržila elektronika. Kiki je častio sve u šesnaest i pritom se i sam poprilično razbio. Zadnje sam ga vidio kako obilato prosipa izlučevine iz usta naslonjen na zid na partyju. Ja sam se s Vidom i njegovom dragom oko 4 pokupio doma, a dečki su ostali padat u jame, bauljat po gradu i vozit se noćnim tramvajima.



Jedva smo se digli oko 1 sat sljedeći dan, ubili nekih desetak jaja i krenuli prema parku. Na rasporedu su bile kvalifikacije i finale u skateu i bmx-u, ali pošto se skatersko natjecanje (tradicionalno) odužilo, finale bmx-a je prebačeno za sljedeći dan. Već smo tog dana u parku vidjeli da su dečki ove godine još luđi, a pojavile su se i neke nove face s trikovima koje smo do sada viđali isključivo na TV-u.




Navečer je u Tvrđi tulum započela odlična mlada varaždinska reperica kojoj sam zaboravio ime, nastavio je Kandžija koji se ovaj puta pojavio s pravim pravcatim bendom, a tulum su zaključili majstori iz Dubioza Kolektiva. Stvarno su odsvirali koncert za pamćenje. Mi smo se pritom naravno dobrano opustili, pa je nastala čagica u kojoj je prednjačio naš dragi Danijel Lacko. Bože, daj mi snage da u četrdesetima uživam barem pola u životu kao što to radi Lac.


U nedjelju smo se oko jedan sat poprilično mamurni pojavili na finalu bmx-a u parku. I bilo je prebrutalno. Mađari su totalno rasturali, Senad je bio standardno lud, Jurica je stajla koliko ide, jedino nam se Poky nikako nije mogao sastati s landingom. Na kraju je pobijedio Mađar koji je dva metra od nas na ogromnom spajnu stisnuo 180 backflip. Uživo stvarno izgleda suicidalno taj trik. Iza njega se našao europski prvak Tobias Wicke, a Jurica Barać je završio na trećem mjestu.




Čim je bmx završio, uputili smo se u Shoomicu na 4x utrku. Nakon kvalifikacija Slovenci su držali prvih 5 mjesta. Toni je zbog gogli i kamere uspio past, ali su mu dali da ponovi start i na kraju je dogurao do polufinala. Bravo Toni!!! Iako je sve bilo puno mladih slovenskih nada koji stvarno izgledaju brutalno na toj stazi, na kraju je ipak stara iskusnjara Jerry pobjedio sve i odnio doma još jedan peharček.




Na dirtu nismo ostali jer smo jedva gledali. Znam da se jedan od Mađara gadno slomio (ključna kost, rame, užas živi…). Pošto je riječ o jam sessionu, tu se nije birao pobjednik nego su se dečki samo lagano zajebavali na preeeogromnim jumpovima.

Rezultati mi se ne da prepisivat, ali možete ih pogledati ovdje:
Pannonian.org

Sve u svemu, deseti Pannonian opet je bio pun pogodak. Vidimo se opet nagodinu.

Puse, Odo